Tourism Organisation of Tivat

Тивата Салина
,

Тивата Салина

SHARE

Solila se nalaze u Bokokotorskom, odnosno u Tivatskom zalivu. Okruženi su rtom Brdišta i Obalom Đuraševića, sa jedne strane odnosno Jadranskim more i planinom Lovćen sa druge strane. Cijelo područje okružuju Mala i Široka rijeka. Posjetioci Solila mogu da uživaju u impresivnom pogledu na Bokokotorski zaliv i susjedna ostrva (Sveti Marko, Gospa od Milosrđa).

Rješenjem iz 2008. godine ovo podruje zaštićeno je kao poseban, specijalan prirodni rezervat radi očuvanja biljnih i životinjskih vrsta, prevashodno ornitofaune.
Solila su ornitoloski rezervat, pa je stoga važno napomenuti da se naša Solila nalaze na Jadransko migratornom koridoru i služe kao poslednje odmaralište i hranilište pticama selicama, na njihovom putu ka jugu. Za odredjen broj vrsta ptica Solila predstavljaju i zimovalište.

Od ukupno registrovanih 342 vrste ptica u Crnoj Gori, 114 vrsta je registrovano na samim Solilima. A čak 109 primjećenih vrsta uživa neki vid zaštite. Sve ovo ukazuje upravo na to kolika je zapravo važnost samih Solila za ornitofaunu Crne Gore. Ovdje često možemo sresti vrste kao što su galebovi, patka zvizdara, divlja patka, siva čaplja, kobac, mali gnjurac i drugi.

Simbioza ove dvije, potpuno različite, vrste vegetacije čine jos jednu jedinstvenost i dodatnu vrijednost naših Solila.

Brda u okolini Solila dekoriše specifična mediteranska makija i mješovita šikara.

Solila imaju i kulturno-istorijsku vrijednost. U srednjem vijeku, na Tivatskim solilima je, kao sto samo ime kaže postojala solana. U tom periodu Solana je bila dio grada Kotora.

Pored toga što je sol jedna od glavnih životnih namirnica, sol je imala i trgovinski značaj. Prilikom razmjene roba, sol je imala najveću vrijednost. Ljudi koji su radili u ovoj solani smatrali su se vrlo bogatim, jer su sa donešenom solju mogli da dobiju najviše drugih namjernica za svoju porodicu.

Solana doživljava najveći procvat u doba Otomanske imperije. U 17 vijeku je čak 81% ukupnog prihoda lokalnog stanovništva bilo iz ove solane, gdje je radilo oko 300 solara , a gotovo svo lokalno stanovništvo živjelo od branja soli. Ostali su ostaci bazena solane.

Solana je, nakon vladavine Otomanske imperije opet zaživjela u 20. vijeku, ali nikada nije doživjela isti procvat kao u doba Otomanske imperije.

Osim glavne kulturno-istorijske vrijednosti, ovdje se nalaze i bogata arheološka nalazišta, odnosno fragmenti keramike iz helenistiško-rimskog perioda, što ukazuje da je ovo područje bilo značajno i u ostalim istorijkim periodima. Detaljne analize ovog segmenta tek treba da se istraže.